Fakat sam divljakuša. Prava pravcata, skoro iz prašume. Je li me neko napadne ili mi se pokuša približiti, udaram svim sredstvima u najslabije tačke (a obično dobro procijenim koje su).
- Ako se desi čudo, pa me osoba ipak nekako uspije umiriti, opreznost ostaje. Tek kada se uvjerim da zaista nema razloga za "brigu", postajem umiljata cica-maca.
- Ako, pak, neprijatelj uspije probiti prvu liniju odbrane - na scenu stupa logistika.
Ja sam noć, beskrajna i tiha;
nema početka mojoj tami ni dna mojoj dubini.
No bijedan imam samo svoje snove,
prostro sam snove ispred nogu tvojih -
ti gazi nježno, gaziš moje snove.
W.B. Yeats
.....................................
Došao si ovdje, gdje je
najnezahvalnije bilo doći,
Ovdje, gdje je najluđe
bilo doći,
Ovdje, gdje je ipak
najjunačkije bilo nići,
Jer ovdje se ne živi
samo da bi se živjelo,
Ovdje se ne živi
samo da bi se umrlo, Ovdje se i umire
da bi se živjelo!
